Godine 1918., još za trajanja Prvoga svjetskog rata, izabran je za predsjednika Društva hrvatskih književnika.
… nije mogao svoj položaj učiniti korisnijim, nego da – prosi. Isprosio je preko 30.000 kruna i skupio nekoliko vagona žita, kukuruza, graha, sočiva, masti i suhoga mesa, koje je razašiljao oskudnim hrvatskim i nekim srpskim književnicima…
Andrić, Nikola. Redaktor o autoru // Andrić, Nikola. Od Balkana do Montblanca. Zagreb : naklada Zaklade tiskare Narodnih novina, 1927. Knj. 1, str. 12
Kad je Društvo već gotovo sasvim rastrojeno i fondovi potrošeni, palo im je oko na mene, pa me jednoglasno (što bi trebalo mnogo da znači kod naših književnika) izabraše, da izvlačim kola. Dobro, rekoh i prigoh šiju za starim svojim aksiomom: “tko mnogo radi, nalazi uvijek vremena da radi još više.”
Iz pisma Vatroslavu Jagiću, 24. listopada 1918. // Nikola Andrić – Vatroslav Jagić : korespondencija 1890-1918. / priredila Ivana Mandić Hekman. Zagreb : Ex libris, 2009, str. 278
Umorni putnici naši! Još nekoliko časova pa ćete se iza toliko seljenja smiriti na posljednjem počivalištu, blijede moći hrvatskog Parnasa!
Pred zagrebačkom katedralom prilikom pokopa posmrtnih ostataka Zrinskog i Frankopana
Predsjednik Društva hrvatskih književnika bio je još dva puta: 1927. i 1936. godine.
Intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu bio je 1920.-1921. godine. Odlazeći rekao je: Meni je kazališta dosta…
Izvor fotografije:
- Gradski muzej Vukovar (Zbirka fotografija)
