Ostavština Vatroslava Lisinskoga danas je, kao što je čest s slučaj s glazbenim ostavštinama, raspršena u više različitih ustanova te zaokuplja mnoge istraživače s različitih aspekata – u povijesnome, muzikološkome ili izvedbenome kontekstu. Upravo baštinske ustanove tu imaju važno mjesto, ne samo u ulozi njezine zaštite već i pristupa, kako bi se ukazalo na dosege hrvatske glazbene kulture ostavljene nam u naslijeđe.

To svakako znači da postoje mogućnosti da se ovakva tematska izložba dopuni dodatnim prinosima i pretvori u tematsku zbirku koja će obuhvatiti i građu raširenu po ostalim baštinskim ustanovama. Time bi se dobilo jedinstveno mjesto pristupa i informacija o opusu i ostavštini hrvatskoga skladatelja koji je trajno obilježio hrvatsku glazbenu prošlost.