Naslov: Vinodolski zakonik.
Materijalni opis: 14 listova ; 26 x 18 cm.
Napomena: Glagoljska kurziva (početak prvog retka i treći i četvrti redak pisani uglastim poluustavom). Inicijali uglasti, ponekad ukrašeni florealno-geometrijskim ornamentom, brojne pleterne zastavice i “dopune redaka”, po rubovima ima nevješto izrađenih crteža (zmija, srce probodeno sulicama, sto s vrčem i čašama i s natpisom Oštarija)
Signatura: R4080
Sadržaj: L. 1v: (Počinje:) VЬ IME BŽÎE AMEN. LET GÑIH .Č.S.O. з (1288) indicio pravo || dan .e (6) miseca ĵenvara. ||VЬ VRĚME KRALA LADISLAVA PRESLAVNOGA KRA||LA UGRSKOGA KRALEVSTVA NEGA LETO .E (6) NA DESET[E]|| • L. 9v: (Završava:) … nima se veće || naprid brižiti, na pače pošišion ta slobo||dno i mirno uživai i drži. || Konac. • Na L. 12v: Na L. 12v: ” Va ime božje Amen. let h[[istovih] č.f.p.g. (=1594) sie pisah ja Mikula žakan anvanjelski (tj. đakon koji čita evanđelje? ), i to je štatut kneza Ferencza deššića vsaki reci: bog mu pomozi Amen.” Ispod toga (latinicom) : “Poklanja narodnome Museumu. U Zagrebu dne 22a Rujna 1851 Edvardo Merzljak hervatsko-slavonski financiah verhovni savietnik.” Na L. 13v “Possideo hunc librum Kucha moya”, a obrnuto zapis iz god. 1597: “Leta tizwche petzto devetdeset zedmo. Naideze da ie ta statut star dozada lett 308.” Na L. 14r: dvije lat. molitve, prva završava: ” … inter bonum et malum et custodi me ab o[mn]i malo qui et benedicas et in secula Amen. Ecclesia.”, druga počinje: “Deus propitius esto mihi peccatori… ” završava: “et custodi nos hac die ab … ” Uz to bilješka: “Plemenyty y zybrany meni vysoko postovanyy sake postene časti dostojny knes Ferenaz.”
Jezik: hrvatski
Pismo: glagoljica
Vremenski obuhvat: 13. stoljeće
Format: image/jpeg
Vrsta: rukopisi
Prava: Javno dobro
Identifikatori NSK: 000860074
Portal: Hrvatska glagoljica • Digitalne zbirke NSK
Pristup: Glagoljica.hr
Zakonik je glagoljicom pisani zbornik pravnih normi, koji sadržava 77 članaka. Gradovi slobodne vinodolske općine (Novi, Ledenice, Bribir, Grižane, Hreljin, Bakar, Trsat, Grobnik) prihvaćaju obveze prema krčkim knezovima i time od slobodnih seljaka postaju kmetovi. Krčkomu knezu Vidu i njegovim nasljednicima darovao ih je kralj Andrija II. Prihvaćaju se ”stari dobri običaji”, a u člancima je vrlo vidljivo nastojanje da se dobro razrade odredbe kaznenoga prava. To je po starini drugi slavenski pravni spomenik, odmah iza Ruske pravde. Do danas privlači pozornost filologa i pravnih povjesničara, a preveden je na više europskih jezika.
