Glagoljska tiskara u Rijeci započela je s radom u prvoj polovici 16. stoljeća, a pokrenuo ju je modruški biskup Šimun Kožičić Benja, potomak je jedne od najstarijih, najuglednijih i najbogatijih plemićkih obitelji u Zadru. Nakon što su Osmanlije zauzele Jajce i prodrle u Krbavu i Liku, opljačkale su i popalile dio Modruške biskupije. Zauzele su i sam Modruš i zapalile biskupsku palaču. Kožičić je napustio Modruš i povukao se u Novi Vinodolski, u kojem se nije osjećao sigurno, pa se 1529. godine prebacio u Rijeku i ondje 1530. godine pokrenuo glagoljsku tiskaru. Radi tiskarske opreme putovao je u Mletke, gdje je nabavio jednu nepotpunu seriju dekoriranih polugotskih ksilografskih inicijala s portretima svetaca. Dao je izraditi i svoj tipografski znak, koji je zapravo njegov obiteljski grb, zatim pet jednostavnih crno-bijelih glagoljskih ksilografskih inicijala, dvije vrste ukusnih glagoljskih slova te manje polugotske inicijale i sedam glagoljskih inicijala u istoj veličini. Polugotske inicijale s likovima svetaca izradio je umjetnik Mattio da Treviso. U nepunih šest mjeseci, od 15. prosinca 1530. do 27. svibnja 1531. godine u vlastitoj tiskari Kožičić je objavio šest glagoljskih knjiga. Prvo je otisnuo Psaltir, priručnik (abecedarij, bukvar) tj. početnicu za učenje i čitanje molitava. Zatim su tiskani molitvenik za privatnu pobožnost Oficij Rimski. Oficij blaženije Devi Marije te Kožičićevo naljepše djelo, Misal hruacki. Posljednja tri djela činili su mali ritual Knjižice krsta, povijesno djelo o rimskim papama i carevima Knjižice od žitija rimskih arhijerejov i cesarov te priručnik o tome kakav treba biti redovnik s naslovom Od bitija redovničkoga knjižice.
O Kožičićevoj tiskari gotovo da nema poznatih dokumenata pa su ondje otisnute knjige uglavnom jedina i najvažnija svjedočanstva o djelovanju tiskare. U kolofonima i završnim formulama zabilježeni su podatci o priređivaču, mjestu i datumu tiskanja te tiskarima. Iz kolofona saznajemo da je upravo Zadranin i biskup modruški Šimun Kožičić priredio knjige, da je tiskara bila smještena u kući u kojoj je Kožičić boravio te da su knjige tiskane o njegovom trošku. Svih šest knjiga vjerojatno su tiskali Dominik i Bartolomej iz Brescie.
Lit.: Nazor, A. Knjiga o hrvatskoj glagoljici : ja slovo znajući govorim. Zagreb : Erasmus naklada, 2008., str. 106, 113; Nazor, A. Šimun Kožičić Benja i njegova glagoljska tiskara u Rijeci. // Vijenac 449(2011), str. 16-17.
