Info Panel
Početna  /  Vremenska lenta  /  GLAGOLJICA – TISKANA GRAĐA
  • Misal hruacki, 1531., Zbirka rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, RIIA_8°-8

  • Brozićev brevijar, 1561., Zbirka rukopisa i starih knjiga, NSK u Zagrebu, RIIA-16°-9., • Misal Pavla Modrušanina, 1528., Zbirka rukopisa i starih knjiga, NSK u Zagrebu, RIIA-8°-9

GLAGOLJICA – TISKANA GRAĐA

Najstarijim tiskanim knjigama pripada naziv u kojemu će malotko prepoznati skrivenu metaforu. Knjige koje su se u 15. stoljeću u Europi počele tiskati tehnikom pomičnih slova izrađene su i dovršene ručno, bez mehanike i strojeva dostupnih današnjemu čovjeku, koji si utvara da bi život bez njih bio ne­zamisliv. Nazvane su inkunabulama prema latinskome nazivu za kolijevku. Prispodoba knjiga tiskanih u osvit novoga doba, kojim će započeti Gutenbergova galaksija, s najranijim dobom ljudskoga života, prvim od ukupno sedam činova – kako ih je opisao genijalni Shakespeare u komadu Kako vam drago – nastala je na krilima optimizma i pod pretpostavkom da čovjek, prelazeći iz dobi u dob, sazrijeva i napreduje. Ako knjige najranijega razdoblja tiskarstva i možemo usporediti s dojenačkom dobi i kolijevkom u ljudskom životu, to nipošto ne znači da su one manje vrijedne od knjiga otisnutih strojnim tehnikama i da u izved­benom pogledu ne predstavljaju prava mala umjetnička djela. Naravno, ako imamo na umu da je cijeli postupak izradbe knjige rađen ručno te da su tiskarski arci složeni u knjižni, kojem će nedostajati geome­trijska pravilnost u rasporedu slova i u njihovoj urednoj posloženosti u redak. Knjige iz ranoga razdoblja europskoga tiskarstva, premda i lišene one dotjeranosti koju imaju knjige otisnute strojnim tehnikama, i danas zadivljuju očuvanošću otisnutih slova i papira na kojem su tiskane. Slova ili retci koji u usporedbi sa slovima i retcima u strojno otisnutim knjigama izgledaju neobično, nepravilno ili nespretno mogu samo pojačati snažan dojam o vrsnoći majstorije onodobnih, često nepotpisanih slovorezaca i tiskara, koji su se poprilično namučili da bi knjiga na koncu ugledala svjetlo dana. Teško se oteti dojmu da je u riječi inkunabula, skovanoj u 17. stoljeću (Bernard von Mallinckrodt), manje divljenja i radosti zbog tehnološke inovacije koja je stavljena u službu tiskanja knjiga nego u euforičnom zapisu žakna Jurja, koji je na ko­deksu kneza Novaka 1482. ostavio pisani trag o štampi našoj koja gori gre. Zacijelo je Mallinckrodtova metafora o ranim tiskanim knjigama bila lišena negativnih konotacija koje u sebi nosi nemušta i nejaka životna dob ljudskoga stvorenja s kojom uspoređujemo prve tiskane knjige u Europi.

Glagoljska slova obilježila su, zajedno s latiničkima, rano razdoblje ne samo hrvatskoga već i cjelo­kupnoga europskog tiskarstva. Rezbarena su, lijevana i otiskivana u isto vrijeme kad i latinička slova, kojima su se u osvit novoga doba otiskivale knjige diljem europskih tiskarskih središta. Glagoljicom je do 1500. otisnuto čak šest knjiga, među kojima su četiri liturgijske knjige i dvije knjige s djelima moral-no-poučne namjene. Bila su to remek-djela izrađena i otisnuta u dvjema glagoljskim tiskarama koje su djelovale u Senju i u Veneciji. Pouzdano se to doznaje iz kolofona triju glagoljskih inkunabula, od kojih su dvije otisnute u Senju, a jedna u Veneciji. Glagoljski misal iz 1494. i djelo Spovid općena otisnuti su u Senju, dok je brevijar iz 1493. otisnut u Torresanijevoj vencijanskoj tiskari. Za primjerke dviju liturgijskih knjiga, misala iz 1483. i brevijara iz 1491., nisu, nažalost, sačuvani podatci o mjestu njihova tiskanja. U kolofonu misala iz 1483. nije navedeno mjesto tiskanja, dok ga za brevijar iz 1491. nije moguće utvrditi zato što je jedini sačuvani primjerak manjkav.

Brozićev brevijar, 1561., Zbirka rukopisa i starih knjiga, NSK u Zagrebu, RIIA-16°-9., • Misal Pavla Modrušanina, 1528., Zbirka rukopisa i starih knjiga, NSK u Zagrebu, RIIA-8°-9

Djelovanje senjske, a potom i riječke tiskare obilježilo je razdoblje na prijelazu iz 15. u 16. stoljeće. U senjskoj tiskari, koja je djelovala u kući Silvestra Bedričića, otisnuto je sedam knjiga, među kojima su dvije liturgijske knjige: misal iz 1494. i ritual iz 1507. ili 1508. Preostalih pet knjiga sadrži onodobna popularna književna djela koja su prevedena na hrvatski jezik. Kratkotrajno djelovanje riječke glagoljske tiskare u kući Šimuna Kožičića Benje obilježilo je četvrto desetljeće 16. stoljeća. U Kožičićevoj je tiskari otisnuto ukupno šest glagoljskih knjiga, među kojima je bio i jedan misal, otisnut 1531. Glagoljaška ti­skara u Urachu djelovala je od 1561. do 1565., u vrijeme kad su Europu potresali snažni sukobi katolika i reformatora/protestanata. Četrnaest glagoljskih knjiga iz uraške tiskare predstavlja vrijedan pothvat koji zbog svoje izmještenosti iz matice i zbog velike udaljenosti nije mogao imati onaj utjecaj koji bi imao da se odvijao i događao na prostoru zemljopisno bližem hrvatskim zemljama.

Slučajno ili ne, posljednji glagoljski misal u hrvatskoj jezičnoj redakciji objavljen je 1561., iste godine kad počinje djelovati glagoljska tiskara u Urachu. Pokušaj franjevca Franje Glavinića da počne tiskati glagoljske knjige u Rijeci u 17. stoljeću završava neuspjehom. Nakon toga glagoljske će knjige puna dva stoljeća objavljivati rimska tiskara Kongregacije za širenje vjere. Na samom koncu 19. stoljeća krčki biskup Antun Mahnić u Krku osniva glagoljsku tiskaru, koja je radila puna dva desetljeća, sve do bisku­pove smrti 1920. Bila je to ujedno i posljednja karika u lancu glagoljskoga tiskarstva, koje je s prekidima djelovalo od samih početaka tiskanja pomičnim slovima u Europi pa sve do početka 20. stoljeća. Pritom je najdulje djelovala rimska tiskara Kongregacije za širenje vjere, dok su druge glagoljske tiskare bile kratka vijeka. Iako su glagoljske tiskare u Senju, Rijeci, Urachu i u Krku djelovale relativno kratko, u nji­ma su otisnuta značajna djela europske liturgijske i druge književnosti, koja su sva odreda ispunila svoju temeljnu svrhu za koju su ih tiskale i slagale marljive ruke pojedinaca, među kojima su tek rijetki ostavili trajni spomen o sebi, „za ukloniti se tašće slave”.

                                                                                                                                                                                  dr. sc. Irena Galić-Bešker
Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu