Pet godina Pariza – nije li to dosta i za jednog vatrenog galofila poput AGM-a? Uhvatila ga nostalgija, “žal” za zavičajem. Ali, ne amnestiran dezerter ne može u austrougarsku Hrvatsku, pa će opet u “drugu otadžbinu”, u Srbiju.

U Beogradu je obnovio nekošnja, stjecao nova poznanstva i prijateljstva, ali i neprijateljstva.

U međuvremenu, u nekoliko je navrata potajno pohodio Zagreb, sastajao se po kavanama s drugovima i književnicima (vojne vlasti nisu ništa poduzimale), čak je i podnio molbu za amnestiju .

Za ponovljena boravka u Beogradu uspio je složiti još dvije knjige eseja i impresija: jedna je objavljena u Zadru (1905), druga u Zagrebu (1907).

Izvor: Pranjić, Krunoslav. Kronologija kroza životopis & opus mu : Antun Gustav Matoš. Klasje naših ravni. Novi tečaj, 8 (2003), 5/6 ; str. 8-9.