On uopće nije volio sredjeni život. Za to je često uzimao stan izvan našeg doma, da bude što slobodniji, što manje vezan; ali stalno nas je posjećivao, dolazio na počinak na objed ili na večeru ili sam nešto donio. Da može biti svoj, nije težio za stalnom mjesečnom plaćom i penzijom, nego su mu bili miliji mali honorari od novinarskog i književnog rada. Izgleda da je samo jedno vrijeme živio sredjenim životom u Parizu, kad je 1900. godine bio sekretar bosanskog paviljona na svjetskoj izložbi. To bi se naime moglo prosuditi i po njegovoj vrlo urednoj vanjštini kako vidimo na slici.

Izvor: tekst Majka A. G. Matoša o svom sinu: zanimljivosti iz života velikog hrvatskog bohema. Novosti, 23. siječnja 1941., br. 23, str. 13.