Počeo je kasno pisati pjesme, naročito sonete, kada je zbog forsiranog rada dobio u Beogradu grč od pisanja, pa morao pisati ljevicom i odreći se sviranja zbog te bolesti (Schreibkrampf, crampe à la main), pa tako stihovima zadovoljava svoje muzikalne potrebe, pišući ih ušima i za (dobre) uši. Izgubivši desnu ruku, pisaše stihove uhom za (muzikalne!) uši, – bijahu njegove riječi.

Izvor: Matoš, Antun Gustav.  [Djela]. Sv. 3:  Kritike, eseji, studije i članci; Polemike; Putopisi; Feljtoni i impresije. [Priredili Dragutin Tadijanović i Marijan Matković; crteži Predrag Purić]. Zagreb: Matica hrvatska: Zora, 1967., 438 str. (Pet stoljeća hrvatske književnosti; knj. 66). Str. 419.

Na slici: Autogram iz vremena dok je Matoš još pisao desnicom.