Crtač, bakrorezac i nakladnik Johann Sadeler I, rođen je 1550. u Bruxellesu. U početku radi kao oružar (Büchenschifter und Waffenätzer) da bi 1572. godine postao članom ceha sv. Luke u Antwerpenu (Coeper printsnyder). [1] Kao bakrorezac zaposlen je već 1571. godine kod izdavača Christopha Plantina za kojeg izrađuje grafike za potrebe knjižne ilustracije, ali u tom periodu najviše izrađuje grafike po crtežima-predlošcima Crispijna van den Broecka i Michiela Coxiea. Tada, najvjerojatnije, upoznaje Martena de Vosa s kojim, on i njegova braća, ostaju u dugogodišnjim poslovnim vezama (za više vidjeti Crtači=predlošci). [2] Ubrzo, oko 1580. godine, Johann I odlazi s obitelji u Köln gdje mu car Rudolf II dodjeljuje Privileg za zaštitu grafičkih listova. U Kölnu se zadržava sve do 1586. godine kada odlazi u Mainz. Nakon godinu dana seli u Frankfurt da bi od 1589. godine do 1595. godine boravio u Münchenu u službi vojvode Wilhelma V. U tom periodu najčešće izrađuje bakroreze po crtežima-predlošcima Hansa von Aachena i Bartholomaeusa Sprangera, dvorskih crtača Rudolfa II. [3] S Johannom I radi i mlađi brat Raphael I koji ga, zajedno s Aegidiusom II, prati i u Veneciju gdje se zadržavaju sve do Johannove smrti 1600. godine. Za boravka u Italiji gravira prema talijanskim majstorima kao što su Barocci, Bassano, Parmigianino, Carracci, ali i prema bakrorezima Cornelisa Corta koji su nastali po Tizianu, Raphaelu ili Caravaggiu. Osim izrade bakroreza, Johann I se bavio i nakladništvom grafičkih listova te je uz Aegidiusa II najznačajniji predstavnik obiteljskog stvaralaštva na oba spomenuta područja.

U fondu Grafičke zbirke nalazi se bakrorez iz 1576. godine „Adam i Eva oplakuju Abela“ treći i posljednji u nizu iz serije Priča o Kainu i Abelu nastao po izgubljenom crtežu Michiela Coxiea kako navodi The Illustrated Bartsch. [4] No The Metropolitan Museum of Art čuva crtež Michiela Coxiea [5] koji je mogao poslužiti kao predložak za ovaj bakrorez prvi puta objavljen u „Thesaurus sacrarum historiarum Veteris Testamenti, elegantissimis imaginibus expressum excellentissimorum in hac arte virorum opera : nunc primum in lucem editus“ izdavača Gerarda de Jodea u Antwerpenu 1579. godine.

Na ovom bakrorezu, u donjem dijelu prikaza, otisnut je broj „3“ koji označava treći bakrorez iz spomenute serije te „Genes. 4.“ što znači da je latinski stih preuzet iz „Knjige Postanka“, poglavlje 4. Postoji varijanta iste bakrorezne ploče, ali bez intervencije u sam prikaz, već se te razlike odnose na podatke o izdavaču i numeraciji. [6]

U istoj knjizi, ali u drugom proširenom izdanju iz 1585., u poglavlju o dvanaest izraelskih patrijarha („Historia duodecim patriarcharum“) su objavljene grafike „Filius accrescens…“ i „Neptalin ex multis…“ nastale prema crtežima Crispina van den Broecka.

Prema crtežu, također izgubljenom, Bartholomaeusa Sprangera 1580. godine izrađen je bakrorez s portretom sv. Franje. U fondu Zbirke nalazi se varijanta ovog bakroreza s otisnutim imenom sveca u gornjem lijevom uglu te navedenom godinom nastanka, imenom inventora kao i samog autora u donjem lijevom uglu prikaza. [7]

U tom vremenskom razdoblju, točnije 1583. godine također u Antwerpenu, objavljena je serija od 12 bakroreza – uključujući i naslovnu stranu – s prikazima iz Starog zavjeta. U Grafičkoj zbirci pohranjen je bakrorez iz spomenute serije pod nazivom „Adam i Eva u raju“ nastao prema izgubljenom crtežu Martena de Vosa. Bakrorez o personifikaciji vode pod naslovom „Aqua“ nastao je također prema crtežu-predlošku istog umjetnika.

Iako je Johann I bio i autor grafičkih listova koji su nastali prema njegovim crtačkim invencijama, preostali primjerci njegovih radova pohranjenih u Zbirci također su rezultat reproduktivne grafike. [8] Bakrorez s poučnom pričom o magarcu [9] nastaje 1599. godine prema crtežu Hansa Bola, a bakrorez na kojem je prikazana Rasprava o presvetom sakramentu nastao između 1575. i 1580. godine izrađen je prema bakrorezu Cornelisa Corta koji je, kao predložak, koristio danas izgubljeni crtež Federica Zuccara.

 

_______________

[1] Ulrich Thieme, Felix Becker: Allgemeines Lexikon der bildenden Künstler…, sv.29, Leipzig : Seemann, 1999., 300.

[2] Peter Prange: Sadeler, u: Neue Deutsche Biographie 22 (2005), S. 345-347

[3] Isto.

[4] Isabelle de Ramaix: Johann Sadeler I (supplement), u: The Illustrated Bartsch, New York : Abaris Books, 1998., sv. 70 (I), 71.

[5] Za više podataka vidjeti Crtači = Predlošci.

[6] U donjem dijelu prikaza se nalazi monogram izdavača Claes Jansz. Visschera i kratica ex. Broj 3 je ugraviran desno na prikazu uz podatke o inventoru, a u samom desnom uglu lista su podaci: Genes. C.4. V. 25.

[7] Hollstein navodi da postoji još jedan primjerak navedenog portreta, ali bez imena sveca u gornjem lijevom uglu, kao i bez navedene datacije u donjem lijevom uglu. Navedeno je ime inventora, zatim autora bakroreza te Antuer. što označava mjesto nastanka tj. Antwerpen; vidi: Friedrich Wilhelm Heinrich Hollstein: Dutch and Flemish etchings engravings and woodcuts: ca. 1450 – 1700., Amsterdam : M. Hertzberger, 1949., sv. 21., 144.

[8] Reproduktivna grafika je česta sintagma koja se odnosi na grafičko stvaralaštvo starih majstora, a pokriva vremensko razdoblje od početka 16. do početka 19. stoljeća.

[9] Za više podataka vidjeti Crtači = Predlošci.