Većina predstavljenih grafika nastala je prema gotovim predlošcima. Najčešće se radilo o suradnji crtača i gravera na ilustraciji za pisano djelo, ali i o reproduktivnoj grafici na samostalnom listu koja često nastaje kopiranjem već poznatih djela suvremenika ili majstora starijih generacija u sada lako dostupan i popularan medij grafike. Predstavljeni su crtači, odnosno autori predložaka za listove atribuirane pripadnicima obitelji Sadeler (no i djelima drugih majstora koja se čuvaju u Zbirci).

* * *

Michiel Coxie (Mechelen 1497/1501. – Mechelen 1585.)

Slikar briselskog dvora Marije Austrijske (1505. – 1558.) i Filipa II Španjolskog (1527. – 1598.), koji se, osim za oltarne slike i portrete, specijalizirao za primijenjene umjetnosti – grafike, tapiserije i vitraje. Tridesetih godina 16. stoljeća proveo je u Rimu i bio je prvi umjetnik koji je prenio talijanske utjecaje na sjever Europe zbog čega je poznat pod nadimkom „Nizozemski Rafael“. Grafička zbirka čuva jedan bakropis Johanna Sadelera (kat. br. 1) koji nastaje prema Coxievom predlošku. Pripremni crtež se danas nalazi u The Metropolitan Museum of Art u New Yorku.

* * *

Crispin van den Broeck (Mechelen 1524. – Antwerpen 1590/1591.)

Flamanski slikar, crtač, grafičar, autor efemerne arhitekture i dekoracije, bio je aktivan u Mechelenu, Veneciji i Antwerpenu. Bio je pripadnik značajne flamanske umjetničke obitelji, otac grafičarke Barbare van den Broeck i sin Jana van den Broecka, [1] a u Antwerpenu učenik i suradnik Fransa Florisa. Obitelj je često koristila latinizirani oblik prezimena Paludanus. Veliki broj njegovih radova nastali su upravo kao predlošci za grafike.

Zbirka čuva dva lista Johanna Sadelera po van den Broecku (kat. br. 2, kat br. 3) koja nastaju za prošireno, drugo, izdanje „Thesaurus sacrarum historiarum Veteris…“, (Antwerpen, 1585.). Van den Broeckovi crteži nastaju za poglavlje o dvanaest izraelskih patrijarha (Historia duodecim patriarcharum), a Grafička zbirka čuva prikaze Josipa i Neftalija.

* * *

Jan Bruegel stariji (Bruxelles 1568. – Antwerpen 1625.)

Jan Bruegel (Brueghel / Breughel) [2] član poznate flamanske umjetničke obitelji, sin jednog od najznačajnijih flamanskih slikara 16. stoljeća Pietera Bruegel starijeg, rodio se 1568. u Bruxellesu, a umro u Antwerpenu od kolere 1625. godine. Slikar krajolika, gradskih veduta, povijesnih i alegorijskih kompozicija te mrtve prirode, bio je suvremenik Aegidiusa II. Neki izvori predlažu kako je upravo Bruegel utjecao na kasniji Aegidiusov praški pejzažni opus s obzirom na njihov mogući susret tijekom devedesetih godina 16. i početkom 17. stoljeća. [3]

Premda je Aegidiusov reproduktivni fundus Bruegelovih djela značajan, Grafička zbirka čuva jedino grafiku „Sv. Jeronim u stjenovitom pejzažu“ (kat. br. 15) nastalu nakon 1614. godine. Sama ploča nastaje 1596. u nakladi autora, dok je ovdje predstavljeno II. stanje ploče u nakladi Marca Sadelera.

* * *

Tintoretto (Venecija 1518. – Venecija 1594.)

Omiljeni slikar svjetovnih i crkvenih naručitelja 16. stoljeća te jedan od najistaknutijih predstavnika talijanskog manirizma, svoja je glavna djela ostvario u Veneciji. Nadimak Tintoretto dobio je prema zvanju svog oca, bojara svile – il tintore. Pravog imena Jacopo Robusti (odnosno Jacopo Comin prema Miguelu Falomiru, ravnatelju madridskog Prada [4]), bio je poznat i pod nadimkom Il Furioso (Bijesni) zbog karakterističnih dramatičnih kompozicija izraženog kolorita i jakog kontrasta svjetla i sjene s odlikama nadolazećeg baroka.

Jedno od najznačajnijih dostignuća venecijanskog manirističkoga slikarstva, 56 slika s prizorima iz Staroga i Novoga zavjeta, Tintoretto je izveo za bratovštinu Scuola Grande di San Rocco između 1564. i 1587. godine. Ulje „Uskrsnuće“ nastaje u razdoblju između 1578. i 1581. godine i portretira sve značajke Tintorettovog slikarstva koje je kasnije Aegidius II vješto prenio na ploču (kat. br. 14).

* * *

Marten de Vos (Antwerpen 1532. – Antwerpen 1603.)

Slikar, crtač i grafičar pod čijim se utjecajem u Antwerpenu razvila škola flamanskih manirista, djelovao je u drugoj polovini 16. stoljeća. U njegovim djelima vidljiv je snažan utjecaj talijanskog manirizma, pogotovo venecijanskog kolorizma, budući da se slikar školovao u Tintorettovoj radionici tijekom putovanja po Italiji vjerojatno između 1552. i 1558. godine. Njegova djela često su reproducirana u grafici i Zbirka čuva osam listova nastalih prema njegovim crtežima – četiri grafike Aegidiusa II (kat. br. 9 – 12, za koje se pripremni crteži danas čuvaju u The Morgan Library & Museum u New Yorku.), dvije grafike Johanna I – Adam i Eva u Raju (kat. br. 5) i Aqua (kat. br. 6) te one Nicolaesa de Bruyna i Adriaena Collaerta. Posljednje tri spomenute su redom iz tada iznimno popularnih i često reproduciranih serija o osnovnim elementima [5], godišnjim dobima i ljudskim osjetilima.

„Aestas“ (Ljeto) Nicolaesa de Bruyna jedan je od četiri prikaza iz serije o četiri godišnja doba. Za primjerak koji se nalazi u Grafičkoj zbirci se ne zna kojem izdanju pripada. Usporedbom primjeraka iz Rijksmuseuma, zaključuje se da ne pripada prvom izdanju, onom Assuerusa van Londerseela (s. l.) jer se primjećuju dorade na ploči, ali niti izdanju Francoysa van Beusekoma otisnutom u Amsterdamu. U amsterdamskoj nakladi također se radi o dorađenom stanju ploče no različitom od onog iz Grafičke zbirke.

Primjer iz Grafičke zbirke

Primjer 1, Rijksmuseum (izdavač Assuerus van Londerseel, s. l.):

Primjer 2, Rijksmuseum (izdavač Francoys van Beusekom, Amsterdam):

U svakom slučaju, inspiraciju za crtež „Ljeta“, de Vos je pronašao u predlošku nikada realizirane grafičke serije „Godišnja doba“ Pietera Bruegela starijeg koji se danas čuva u Hamburger Kunsthalle, Kupferstichkabinett.

Predložak Maertena de Vosa poslužio je za još jedan bakrorez iz Grafičke zbirke, onaj Adriaena Collaerta, „Gangetis Sapido…“ koji nastaje između 1580. i 1600. i predstavlja alegoriju okusa iz serije „Pet osjetila“.

* * *

Hans Bol (Mechelen 1534. – Amsterdam 1593.)

Slikar i grafičar iz poznate Mechelenske umjetničke obitelji već je s 14 godina pohađao nastavu crtanja i slikanja u ateljeu svojih ujaka Jacobusa i Jana. Godine 1574. postaje članom antwerpenske gilde sv. Luke, koju napušta 10 godina kasnije. S Johannom Sadelerom I često je surađivao, a jednu od tih grafika čuva Zbirka (kat. br. 7). Bakrorez prikazuje parabolu o magarcu koji je, noseći Izidinu relikviju na leđima, umislio da se svijet klanja njemu, a ne božanstvu. Alegorijski prikaz prate poznati stihovi iz Andee Alciata iz popularne zbirke „Emblematum liber“, prvi puta tiskane u Augsburgu 1531. godine.

* * *

Cornelis Cort (Hoorn ili Edam 1533? – Rim 1578.)

Crtač i grafičar aktivan u Antwerpenu, Firenci, Rimu i Veneciji gdje je radio u Tizianovoj radionici.
Grafička zbirka čuva bakrorez Johanna I, Raspravu o presvetom sakramentu (kat. br. 8), izrađenom prema bakrorezu Cornelisa Corta koji je, kao predložak, koristio danas izgubljeni crtež Federica Zuccara. [6]

Zbirka čuva i jedno Cortovo autorsko djelo, bakrorez „Hearklo i Kerber“ (1563.) iz drugog izdanja serije od ukupno 10 grafika koje prikazuju Heraklovih 12 zadataka. Serija je nastala prema danas izgubljenim slikama (10 slika, vjerojatno ulja na platnu) koje je Frans Floris izradio oko 1555. za antwerpenskog trgovca i kolekcionara Nicolaasa Jongelincka, a koje su posljednji put dokumentirane 1768. godine. [7]

* * *

Bartholomaeus Spranger (Antwerpen 1546. – Prag 1611.)

Slikar, minijaturist i crtač, dvorski umjetnik Rudolfa II, rodio se u Antwerpenu 1546. godine, a umro u Pragu 1611. godine. Sprangerov utjecaj na Aegidiusa II s kojim je često surađivao na praškom dvoru, vidljiv je u karakterističnom spoju sjevernjačkog i talijanskog manirizma. Grafička zbirka čuva bakrorez „Odmor na putu za Egipat“ Aegidiusa II (kat. br. 13) nastalu u Pragu oko 1600. te onu Svetog Franje iz 1580. Johanna Sadelera I (kat. br. 4) koja nastaje prije Johannovog odlaska u Njemačku, a Sprangerovog u Prag.

Za Aegidiusov bakrorez se ne može utvrditi o kojem se stanju ploče radi obzirom da je grafika obrezana do ruba prikaza, a promjene na ploči vidljive su izvan njega, unutar ukrasnog okvira u kojeg je prikaz originalno smješten.

* * *

Cornelis Cornelisz. van Haarlem (Haarlem 1562. – Haarlem 1638.)

Nizozemski slikar iz Haarlema i jedan od najvažnijih nizozemskih manirista koji je u Haarlemu, s Hendrikom Goltziusom i Karelom van Manderom, osnovao umjetničku školu oko 1584. godine. Radio je kod Pietera Pietersza i studirao u Rouenu i Antwerpenu.

Zapis o ulju Cornelisa Cornelisza. van Haarlema koje je poslužilo kao predložak grafici „Nudus ad Oenonen…“ nepoznatog autora (kat. br. 17), može se naći u online bazi podataka Nizozemskog instituta za povijest umjetnosti. Ne zna se gdje se djelo nalazi, a RKD je reproducirao tek crno-bijelu fotografiju slike.

No postoji mogućnost da je bakrorez iz Grafičke zbirke nastao prema uzoru na onaj Jana Saenredama (s.l. : Jacques Razet) iz razdoblja između 1575. i 1607. godine. To bi se moglo zaključiti obzirom na zrcalni prikaz Saenredamove grafike naspram ulja (prikaz je s ulja doslovno prenesen na ploču), što bi moglo značiti da nastaje prije bakroreza iz Grafičke zbirke, kojeg je, moguće, na ploču kopirao nepoznati autor prema Saenredamu  i kao rezultat dobio obrnuti prikaz, odnosno istovjetan onom Cornelisa Cornelisza. van Haarlema.

* * *

Nepoznati autor: Slon i zmaj

Zbirka čuva grafiku nepoznatog autora i izdavača, ali nastalu prema obrnutom otisku bakropisa Marcusa Gheeraertsa I za Ezopove basne „De Warachtighe Fabulen der Dieren“ (Bruges, 1567.) u nakladi Pietera de Clercka. Prema Gheeraertsovim predlošcima nastaju mnogobrojne varijante prikaza, između ostalog i za glasovitu zbirku Ezopovih basni, „Theatrum morum“ (Prag, 1608.) Aegidiusa Sadelera II.

 

_______________

[1] Grafička zbirka čuva portret Jana van den Broecka autora Martina Rote Kolunića iz 1568.

[2] Zabilježeno je oko tridesetak varijanti imena Jana Bruegela. Njih 28 navedeno je u bazi podataka Deutschen Nationalbibliothek – vidi: Bruegel, Jan, de Oudere

[3] Limouze predlaže susret u Italiji tijekom 159ih, no Bruegel i Aegidius su se mogli susresti na još nekoliko lokacija tijekom gotovo desetljeća. Oboje su živjeli u istom gradu i bili upisani u antwerpensku gildu sv. Luke (Aegidius kao naučnik Johanna Sadelera I 1585., a Bruegel kao ‘meesterssone’ – sin majstora, 1597. godine) ili su se mogli susresti u Pragu kojeg je Breughel posjetio ljeti 1604. godine.
vidi: Dorothy Limouze: Aegidius Sadeler Imperial Printmaker, u: Philadelphia Museum of Art Bulletin 85 (362), Philadelphia : Philadelphia Museum of Art, 1989., 10. / De liggeren en andere historische archieven der Antwerpsche sint Lucasgilde … 1557-1586./1587-1598., ur. P. Rombouts, T. van Lerius, Antwerpen : Julius de Koninck, 1864., 294, 397.  / Allgemeines Künstlerlexikon (AKL): Die Bildenden Künstler aller Zeiten und Völker, Berlin, Boston : De Gruyter, sv. 14, 1996.

[4] Andrew R. Casper: Greeks Abroad: (As)Signing Artistic Identity in Early Modern Europe, u: Renaissance Studies, vol. 28, no. 3, Wiley, 2014, 356–76. (str. 58, fusnota 6)

[5] De Vosova serija o Četiri osnovna elementa izdana je u nekoliko naklada, a i sam je izradio nekoliko varijanti prikaza.

[6] The Illustrated Bartsch, ur. Walter L. Strauss, New York : Abaris Books, 1978.-, sv. 70, III, 253-254.

[7] Za više vidi: Carl van de Velde: The Labours of Hercules, a Lost Series of Paintings by Frans Floris, u: The Burlington Magazine, vol. 107, no. 744, London : Burlington Magazine Publications Ltd, 1965, 114-123.