Nikola Andrić umro je u Zagrebu 7. travnja 1942. godine.

 

“Andrić je sjeo na brod, koji ga je vozio prema luci, u kojoj se nije želio iskrcati. Pokušao je presjesti, no to se na brodu ne može. Iz teatra u povijest književnosti, iz nje u filologiju… I tako Andrić i  jest i nije i literarni historik i filolog i kazališni čovjek.” (Julije Benešić)

Benešić, Julije. Iz ostavštine Julija Benešića, Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU. Navedeno prema: Marijanović, Stanislav. Julije Benešić i Nikola Andrić: suodnos po srodnosti // Marijanović, Stanislav. Iznovljavanja. Osijek : Ogranak Matice hrvatske, 2005, str. 168.

 

Skriveni aksiom moga života bio je: Radi i upinji se, gdjegod uhvatiš slobodnog mjesta za rad.

Jurčić, Vladimir. Razgovor s jubilarcem : o 50-godišnjici kulturnog rada Nikole Andrića. // Zagreb : [Društvo hrvatskih književnika], [1937].

 

Izvor dokumenta:

• Gradski muzej Vukovar (Osobni fond Nikole Andrića)