“Cijelog je svog života razborito i solidno živio, rano na večer je lijegao, a ustajao je otkad ga pamtim svaki dan u 4 sata u jutro, dok ga prva zraka sunca ne probudi, sam si je skuhao čaj, zimi zagrijao sobu i sjedao za svoj veliki pisaći stol…”

Andrić, Aleksandar. Moj otac kako sam ga zapamtio // Godišnjak Matice hrvatske Vinkovci, (1967), br. 5, str. 158.