Info Panel
Početna  /  Nekategorizirano  /  U (nadasve aktivnoj) mirovini
  • Maja prima nagradu Antun Barac na Drugome hrvatskom slavističkom kongresu u Osijeku 1999. godine

  • Maja prima Herderovu nagradu

  • Na Institutu, proslava hrvatske republičke nagrade za životno djelo 1990. godine; Maja i ravnateljica Zorica Vitez

  • S Jerkom Bezićem u Tkalčićevoj ulici

  • Maja Bošković-Stulli

  • Maja u svom domu u Novom Zagrebu 1998. godine (foto: V. Bonifačić)

U (nadasve aktivnoj) mirovini

Iako 1979. godine odlazi u mirovinu, Maja Bošković-Stulli i Institut nisu si rekli zbogom, upravo suprotno; plodne suradnje i mnoga prijateljstva s institutskim znanstvenicima i stručnim osobljem različitih generacija nastavit će se do kraja njezina života.

Maja ima 57 godina kada odlazi u mirovinu, na vrhuncu je stvaralačke snage te sljedeća dva desetljeća kontinuirano piše i objavljuje. U tom je razdoblju objavila još sedam zbirki narodnih priča i šest autorskih knjiga o usmenoj književnosti i pripovijedanju te autobiografsku knjigu Priče iz moje davnine (2007.).

Blisko surađuje s Institutom, a nerijetko je upravo ona veza između Instituta i uglednih inozemnih znanstvenika. I dalje je redovito pozivaju na skupove i kongrese u zemlji i vani.

Redovito objavljuje u časopisu Fabula u čijem je uredništvu, a većina njezinih natuknica u Enciklopediji bajki (Enzyklopädie des Märchens) nastala je u mirovini.

Surađuje i u Hrvatskoj književnoj enciklopediji (LZMK, 2009.-2012.) i Krležijani (Knj. 2, LZMK, 2000.).

Godine 1985. umire Majin suprug, povjesničar Bernard Stulli. Maja će kasnije za tisak pripremiti njegova djela Židovi u Dubrovniku (Zagreb, 1989.) i Studije iz povijesti Dubrovnika (Zagreb, 2001). 

Institut joj je 1993. godine, povodom 70. rođendana, posvetio poseban broj časopisa Narodna umjetnostFestschrift za Maju Bošković-Stulli. Uz vodeće domaće znanstvenike, folkloriste i etnologe, među autorima su i velika međunarodna imena poput Rudolfa Schende i Hermanna Bausingera.

Godine 1980. postala je suradnica HAZU-a (tada JAZU), a od 2000. redovita članica.

Za svoj znanstveni rad dobila je više nagrada, među ostalima Herderovu nagradu (Beč, 1991.) i međunarodnu nagradu za etnologiju i antropologiju “Giuseppe Pitré – S. Salomone-Marino (Palermo, 1992.). Godine 1992. odabrana je za počasnu članicu međunarodne znanstvene udruge Folklore Fellows pri Finskoj akademiji znanosti.  

Maja Bošković-Stulli preminula je u kolovozu 2012. u 90. godini života. Njezine kolegice i kolege iz Instituta, znanstveno i stručno osoblje, posjećivali su je do samog kraja. 

Iste joj je godine u časopisu Književna republika 9-12 posvećen temat (prir. Ljiljana Marks), a Institut je organizirao stručno-znanstveni skup njoj u čast.

Maja Bošković-Stulli posmrtno je 2012. godine odlikovana redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za osobite zasluge za promicanje znanosti u Hrvatskoj i svijetu.