Važna je značajka Majinog ravnateljstva i uspostavljanje međunarodnih suradnji, kako na razini ustanova tako i na razini osobnih kontakata.
Godine 1966. započinje višegodišnji međunarodni projekt koji je Maja inicirala, suradnja s Institutom za etnografiju i folklor Čehoslovačke akademije znanosti iz Praga. Istraživanja su provođena u selima u Slavoniji, Bilogori i Moslavini u kojima je živjelo hrvatsko, srpsko i češko stanovništvo, a svrha istraživanja bila je ustanoviti na koji se način interetnički kontakti očituju u tradicionalnoj narodnoj kulturi u tim krajevima.
Većina suradnji između Instituta i međunarodnih institucija u Europi i Americi, od kojih mnoge i danas traju u vidu razmjene znanstvenih publikacija, započeta je upravo u to vrijeme i na Majin poticaj. Putujući na konferencije u inozemstvo, Maja je uživo s kolegama dogovarala razmjenu časopisa, knjiga i separata pa su zahvaljujući tome domaći znanstvenici u knjižnici Instituta imali pristup najrecentnijim radovima s područja etnologije, kulturne antropologije i folkloristike.
Informacija o domaćoj etnološko-folklorističkoj literaturi postala je dostupna u inozemstvu kroz informativne prikaze koje su znanstvenici i stručni suradnici Instituta pisali za međunarodni referentni časopis Demos, a bili su i u redakciji tog časopisa.
Tijekom 1960-ih godina, a taj će se trend nastaviti i 1970-ih, na Majinu inicijativu Institut posjećuju mnogi etnolozi i folkloristi iz SAD-a, tadašnje Savezne Republike Njemačke, tadašnje Čehoslovačke, tadašnjeg Sovjetskog Saveza, Austrije, Mađarske i Makedonije. Među njima su mnoga važna imena ondašnje etnologije i folkloristike, poput Leopolda Kretzbachera, Lutza Röhricha, Kurta Rankea, Lawrencea Kradera, Jaromíra Jecha, Viktora Guseva, Linde Degh, Viere Gašparikove i dr. te naravno kolege iz drugih jugoslavenskih republika. Institut je raspolagao skromnim financijskim sredstvima pa su gosti često bili smješteni kod Maje i supruga. S nekima od njih Maja će uspostaviti čvrste i dugotrajne suradnje koje će prerasti u prava prijateljstva, o čemu saznajemo iz njezine korespondencije. Pojedini znanstvenici borave u Institutu na studijskom radu, na primjer Vilmos Voigt, utjecajni mađarski folklorist i semiotičar te Felix J. Oinas, estonsko-američki folklorist i lingvist koji 1964. i 1965. boravi u Zagrebu na stipendiji Guggenheim.
