Odmah po završetku rata Maja Bošković-Stulli upisuje studij ruskoga jezika i književnosti i srpskohrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon završene prve godine, s drugim odabranim studentima poslana je da nastavi studij u Sovjetskom Savezu. Među njima je i studentica ekonomije, kasnije profesorica na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i istaknuta političarka, Savka Dabčević Kučar s kojom se Maja sprijateljuje i dopisuje: tu prvu godinu u SSSR-u Maju šalju u Kazanj, glavni grad Tatarske Republike, a Savku u Sankt Peterburg (tada Lenjingrad). Obje su duboko razočarane “obećanom” zemljom, svjedoče posvemašnjem siromaštvu, okrutnom obračunavanju s neprijateljima, strahu i cenzuri.
U Rusiji se Maja počinje zanimati za folkloristiku.
“Studij u Kazanu, gradu znatnih akademskih tradicija, bio mi je, unatoč tadašnjemu jadnom zapuštenom stanju, prilično poticajan. Ja sam se zagrijala za predmet folklor, što je bio naziv za usmenu (tradicijsku) književnost. (…)
Sljedeće godine, s prelaskom u tadašnji Lenjingrad, upoznajem osobno profesora Marka Azadovskoga, te po viđenju Vladimira Proppa, koji me oduševio svojom netom objavljenom knjigom Povijesni korijeni bajke. (…)
Obojica su potpala pod udar Ždanovljevih partijskih direktiva, »postanovljenija«, uz progone i zabranu da predaju na fakultetu. (…) Propp je bio kriv jer je izvore motiva bajki, čak i ruskih, tražio u ritualima nekakvih dalekih divljih plemena, a Azadovskij je, baveći se vezama ruske književnosti i folklora, ustvrdio da je najveći ruski pjesnik Puškin siže svoje Bajke o ribaru i ribici preuzeo od Nijemaca, braće Grimm, a ne iz jedinoga dostojnog nadahnuća, ruskih narodnih priča.
Na njihovu tragu odlučila sam se za područje kojim ću se poslije, ako bude moguće, u životu baviti.
Oživjela su tada i sjećanja na narodne priče iz ranoga djetinjstva, koje nisam slušala od starica uz ognjište, no djelovanje im nije bilo slabije: na kazališnu predstavu bajke Dugonja, Vidonja i Trbonja; na četverouglati zvonik Kovačićeve crkve Svetoga Blaža na Prilazu, odakle je, prema pričanju Frau Singer (…) ljepotica Rapunzel, zatočena u tornju kod vještice, uvečer potajno spuštala do princa na zemlji svoju dugu plavu kosu; sjećanja na prve samostalno pročitane priče, od kojih me je od jedne hvatala strava, a od druge veselost pomiješana s malo jeze: na hrvatsku narodnu priču ‘Djevojka jaše s mrtvacem’ i na Grimmovu ‘O momku koji je tražio strah’.
Sada su te pomalo zapretane uspomene zaživjele na nov način, kao nešto što je vrijedno proučavanja.” (Stulli 2007: 24, 25)
Nakon raskida odnosa između SSSR-a i Jugoslavije 1948. godine, Maja je zajedno s ostalim studentima vraćena u Jugoslaviju. U Beogradu 1950. godine dovršava fakultetsko školovanje.
