Čuste li za sladokusca, koji osta gladan, gdje bi se mogla nahraniti ciela vojska? Došao k bogatom stolu, gdje se skrcala sva najbolja jela i pića svjetska, a jadnik, ne znajući gdje da počme i žaleći te se vodio sa trbuhom, u koji ne može da stane ma i mrvica od onih silnih djakonija – ne dirnu ni u šta. Tako bijaše i meni, kada dodoh prvi put u Louvre, te ne zapamtih nijedne slike; tako mi bijaše i u prebogatoj narodnoj ovdašnjoj biblioteci. Tako mi je i sada; ne znam gdje da počmem, u kakvu parižku djakoniju da zagrizem. Žalostno je morati priznati, da ne vidjesmo stotog diela onoga, što smo trebali vidjeti i da ne možemo napisati ni stotog diela onoga što vidjesmo i osjetismo.

Izvor teksta: Dojmovi sa parižke izložbe (II.). Hrvatsko pravo, 25. travnja 1900., br. 1340, str. 1
Izvor fotografije: http://www.flickr.com/people/44613506@N07