Čim je, 1897. inicijalima prvi put potpisao jedan svoj književni prilog, tiskan u sarajevskoj „Nadi“, „upalilo“ je ovo „a-ge-em“ kao originalan, sasvim osebujan i baš tom osebujnošću jasno određeni znak, upravo simbol, zazvučalo kao nešto već poznato i samo po sebi razumljivo.
„Čarobni trigram“ nije, zapravo, nikakva kratica, a odavno već znači kudikamo više nego puno Matoševo građansko ime i prezime: znači jedan pojam i legendu, cijelu jednu literarnu epohu hrvatsku, nepokolebljivi i neponovljivi jedan književni stav, vrhunac artizma i esprita u našoj književnosti. AGM – to je kao pečat, kao atest koji jamči originalnost i visoku literarnu kvalitetu.

U familiji se Antunu od malena tepalo Gustl (germaniziran hipokoristik), a kasnije si je sam pridjenuo još i germano-nordijsku varijantu očeva imena – Gustav (lat. Augustus . Veličanstveni), što se emblematički slilo u čuven troslovčan monogram: AGM.

Pročitajte više: Poglavlje iz knjige Dubravka Jelčića