Matoš je u Parizu živio vrlo oskudno, uglavnom od honorara za članke i književne radove što ih je slao hrvatskim i bosanskim časopisima. Ubrzo se upoznao s pjesništvom Charlesa Baudelairea, Théophilea Gautiera, parnasovske poezije i simbolizma, a preko njemačkih i francuskih prijevoda, upoznao je i djelo američkoga pisca Edgara Allana Poea.

Pratio je i zbivanja na području likovne umjetnosti i glazbe te prikupio znanja, dojmove i iskustva kojima je višestruko nadišao umjetničku i književnu kulturu svojih hrvatskih suvremenika.

Petnaestak novela, među kojima i mnoge antologijske (Nekad bilo – sad se spominjalo, Balkon, Cvijet sa raskršća, Put u ništa, Samotna noć i dr.), Matoš je napisao u vrijeme svoga pariškoga boravka, između 1899. i 1904.

Godine 1904. dovršio je i knjigu Ogledi : studije i impresije koja je objavljena 1905. u Zadru.

Vidjeti i:  Frankofil ; Život u tuđini