U utorak poslije podne, oko tri sata, prispio je u Zagreb
 prvi transport naših ranjenih vojnika sa srbske granice.
Već mnogo prije 3 sata, sakupilo se pred zgradom južnog 
kolodvora brojno obćinstvo, dok je sam trg pred ulazom
u zgradu bio pun nosiljaka, automobila, fijakerista, omni-
busa i tramvajskih kola, čime su se ranjenici imali otpremati
 u grad. Gradjani svih slojeva, označeni crvenim križem na
 rukavu kaputa, kao dobrovoljni bolničari, prigledali su oko
 posljednjih priprema za prenos ranjenih. Kad su se te dobro
voljne čete sa brojnim nosiljkama svrstale u odredjeni red, 
pošli su na peron, pa na poviši teren željezničkih skladišta,
 gdje su se ranjenici imali iskrcati. Nešto prije 3 sata pojavio 
se na pruzi kraj Savske ceste dugački vlak sa dvije loko
motive i mnoštvom vagona, označenih crvenim križem na 
bijelom polju. Točno oko tri sata ušao je vlak, vrlo pola
ganim tempom u stanicu i stao na svom odredištu. Dubok 
muk pozdravio je ranjenike, od kojih se lakše ranjeni, sa 
povezanim rukama i ostalim dijelovima tijela pojaviše na
 peronu vlaka. Lica ranjenika, blijeda i nepomična, nijesu
 odražavala drugo do jedine želje za počinkom. Znatiželjnici 
okupiše ranjene sa pitanjima: „Gdje ste bili ? — kako je 
bilo ? — gdje su vas ranili ?” — ili se propitkivali za ovoga 
onog poznatog. Ranjenici nijesu mnogo htjeli pričati, tek 
bi odgovarali u najkraćim izrekama.

Izvor teksta: Ilustrovani list (Zagreb), 22. kolovoza 1914., slika 9
Izvor fotografija: Ilustrovani list (Zagreb), 5. rujna 1914., str. 9