Unatoč iscrpnim podacima o njegovim djelima, velikom uspjehu među suvremenim majstorima graverima s kraja 16. i početkom 17. stoljeća i zasluženom istaknutom mjestu u povijesti europske grafike, točna genealogija Aegidiusa Sadelera II nije sasvim jasna. Mnogi izvori navode različite rodbinske odnose između Aegidiusa II i starije generacije grafičara obitelji Sadeler – braće Aegidiusa I, Johanna I i Rafaela I. Negdje je naveden kao njihov nećak (ponekad kao sin Aegidiusa I, a ponekad bez definicije tko mu je otac, odnosno majka), a katkad izvori navode da mu je otac Emmanuel I de Sayeleer van Welle, ali u nejasnom odnosu sa spomenutom trojicom gravera odnosno njihovim ocem, Janom de Saedelerom / Saeyelleerom / Sadeleerom. Stoga donosimo kratak pregled dijela izvora koji iznose različite podatke:
The Illustrated Bartsch prikazuje obiteljsko stablo (ovdje predstavljeno u prilagođenom formatu, na hrvatskiom jeziku):

no ne navodi se jesu li Johann Saedeler i Emmanuel I de Sayeleer van Welle bili u rodu. [1]
Premda se na spomenutu publikaciju oslanja i RKD (Rijksbureau voor Kunsthistorische Documentatie) [2], ovdje je Aegidius II predstavljen kao nećak Aegidiusa I, Johanna I i Rafaela, bez spomena točnih rodbinskih odnosa trojice poznate braće s njegovim ocem Emmanuelom I de Sayeleer van Welleom (ili možda neimenovanom ženskom članicom obitelji). Iste podatke navodi i Saur [3], dok Hollstein [4] spominje Aegidiusa II samo kao nećaka Johanna Sadelera I.
Georg Kaspar Nagler, 1845. navodi kako je Aegidius II „… uživao u poduci ujaka Johannesa (op.a. Johann Sadeler I) i pronašao takvo zadovoljstvo u graviranju da se potpuno odrekao slikarstva.“ [5] Koristi imenicu Oheim („…genoss den Unterricht seines Oheims Johann, und fand zuletzt an der Kupferstecherei solches Behagen, dass er der Malerei ganz entsagte.“) koja na njemačkom označava majčinog brata. [6]
„Biographisch woordenboek der Nederlanden“ [7] iz 1874. ispravlja Naglera i navodi kako „Nije bio rođak, već brat Johanna i Raphaela Starijeg…“ („Hij was niet de neef maar de broeder van Jan en Raphael de Oude…“), dok ga Thieme/Becker [8] i mnoge suvremene baze autora (British Museum, Identifiants et Référentiels, Neue Deutsche Biographie) predstavljaju kao sina Aegidiusa I. [9] 

No bez obzira u kakvom je rodbinskom odnosu bio s ostatkom poznate obitelji, mnogi ističu kako je baš Aegidius II bio najuspješniji od svih. Rodio se u Antwerpenu oko 1570. godine (1568?), a umro u Pragu 1629. godine. Različiti izvori iznose i različite biografske podatke no ono što se može zaključiti jest da je Aegidius II zaposlen u radionici obitelji Sadeler te da je učenik Johanna I oko 1585. godine jer je tada upisan u listu gilde sv. Luke kao njegov naučnik. [10] Tih godina radionica seli u Njemačku, u Mainz i Frankfurt, a Johann I, Aegidius II i Raphael I odlaze u München gdje se, kako neki izvori navode, Aegidius II povezuje s dvorom Wilhelma V, vojvode od Bavarske. Na samom početku, u njegovim djelima, osjeća se utjecaj obitelji Sadeler, ali istovremeno i neovisni, suvremeni, maniristički senzibilitet (europskog sjevera i nešto kasnije talijanskih majstora) što će ostati karakteristikom njegovog rada tijekom čitave karijere. Aegidius II uskoro odlazi u Italiju, najprije u Rim zatim Veronu, Veneciju, Bolognu, Firencu i možda Napulj te studira stare majstore i susreće se sa suvremenim umjetnicima iz čitave Europe. To će rezultirati inovativnom promjenom stila bilo da se radi o reproduktivnim grafikama drugih slikara i crtača (starih majstora ili suvremenih umjetnika) ili grafikama vlastite invencije.

Grafička zbirka čuva četiri grafike (od ukupno šesnaest) iz serije „Patientiae Davids regis et prophetae in Israel: fons et scaturigo Psalterii“, o životu kralja Davida, koje su najvjerojatnije nastale u razdoblju prije njegovog posjeta Italiji, a sigurno tijekom suradnje s Johannom Sadelerom I koji je na grafikama potpisan kao izdavač. Prikazi nastaju prema crtežima Maartena de Vosa koji se danas čuvaju u The Morgan Library & Museum u New Yorku.

Grafike su se često krivo pripisivale Johannu I obzirom da je potpis Aegidiusa II, koji se originalno nalazio otisnut unutar prikaza na sredini dolje, naknadno uklonjen.

Godine 1597. Aegidius odlazi u onodobni vodeći kulturni i znanstveni centar Europe, u Prag, na dvor Rudolfa II. cara Svetog Rimskog Carstva, pokrovitelja i pasioniranog ljubitelja umjetnosti i znanosti. Aegidiusov angažman uključivao je portrete uglednika Rudolfova dvora, grafike vlastite invencije i reproduktivne grafike iz carske kolekcije – one Albrechta Dürera, Jana Brueghela, Rafaela, Tintoretta, Parmigianina, Tiziana ili pak suvremenika poput Christopha Schwarza, Hansa von Aachena ili Bartolomeusa Sprangera. Službu dvorskog gravera Aegidius nastavlja i na dvoru Rudolfovih nasljednika, Matije i Ferdinanda II, i ostaje u Pragu do kraja života. Iz ovog razdoblja Grafička zbirka čuva tri reproduktivne grafike (Jan Bruegel, Tintoretto, Bartholomaeus Spranger) i jedan portret suvremenika – Georgiusa Thurza de Betthelmffalve, savjetnika cara Rudolfa II, bakrorez kojeg Aegidius izrađuje prema vlastitom crtežu.

 

_______________

[1] Isabelle de Ramaix: Aegidius Sadeler II (supplement), u: The Illustrated Bartsch, sv. 72 (1-2)., New York : Abaris Books, 1998.

[2] Aegidius Sadeler (II), RKD online

[3] Allgemeines Künstlerlexikon (AKL): Die Bildenden Künstler aller Zeiten und Völker, sv. 100., Berlin, Boston : De Gruyter, 2018., 307-310.

[4] Friedrich Wilhelm Heinrich Hollstein: Dutch and Flemish etchings engravings and woodcuts: ca. 1450 – 1700., sv. 21., Amsterdam : M. Hertzberger, 1949.

[5] Georg Kaspar Nagler: Neues allgemeines Künstlerlexicon… (Rubens, A. – Santi, Rafael), München : Fleischmann, 1845., 153.

[6] Der Oheim, Duden | Sprache sagt alles

[7] K. J. R.van Harderwijk, G. J. D. Scholten, et. al.: Biographisch woordenboek der Nederlanden…, Haarlem : J. J. van Brederode, 1874., 2-3.

[8] Ulrich Thieme, Felix Becker: Allgemeines Lexikon der bildenden Künstler …, sv. 29, Leipzig : Seemann, 1999., 299.

[9]  pristupljeno 29. svibnja 2021.: The British Museum: Aegidius Sadeler II 
                                                       IdRef: Sadeler, Aegidius (1570-1629) 
                                                       Peter Prange: Sadeler, u: NDB 22 (2005), 345-347

[10] De liggeren en andere historische archieven der Antwerpsche sint Lucasgilde … 1557-1586., ur. P. Rombouts, T. van Lerius, Antwerpen : Julius de Koninck, 1864., 294.