Nakon Tridentskoga sabora trebalo je urediti sve crkvene knjige, kako na latinskome jeziku za sveopću crkvu, tako i za hrvatske glagoljaše. Kada je protestantska tiskara iz Uracha već stigla u Rim, potrebe za liturgijskim knjigama bile su sve veće, a posebice za misalima i brevijarima. Takav je brevijar već bio izišao u redakciji Rafaela Levakovića (1648.), ali on je bio već rasprodan. Posao redigiranja i tiskanja glagoljskoga brevijara povjeren je Ivanu Paštriću, rodom Splićaninu, koji se zadatku opirao, ali kad se nitko drugi nije našao, on se posla zdušno prihvatio. Pregledao je mnoge rukopisne i tiskane knjige, ali se najviše oslanjao na izdanje Rafaela Levakovića. Kad je na red došao Misal (1706.) postupio je jednako kao i s brevijarom.
Lit.: Ivan Paštrić : (1636-1708) : život, djelo i suvremenici : zbornik radova znanstvenog skupa o 350. obljetnici rođenja (ur. Ivan Golub, Slavko Kovačić, Drago Šimundža). Split, 1988.