Treću knjigu Entwurffa Fischer je posvetio građevinama Istoka, čime u preglede povijesne arhitekture uvodi novinu donoseći prikaze arapskih, osmanskih, perzijskih, sijamskih i kineskih umjetničkih izgradnji. [1] Taj globalni princip u konstruiranju povijesti specifičan je za razdoblje XVII. i početka XVIII. stoljeća kada Europljani, na valu kolonijalnih uspjeha u Novom svijetu, nastavljaju istraživanje stranih zemalja, posebno Istoka, radi upoznavanja drugih kultura, jezika, znanosti, religija i filozofija, u cilju razmjene predmeta i trgovinskih dobara. Osnivanjem engleske Istočnoindijske kompanije 1600. godine, dvije godine kasnije i nizozemske, a 1664. i francuske, [2] u Europi je započelo nadmetanje za privilegijem trgovinske razmjene s Perzijom, Kinom i Tajlandom, zbog čega u to vrijeme datiraju prva putovanja diplomata i trgovaca koja su za cilj imala uspostavljanje veza sa zemljama Bliskoga i Dalekoga istoka. Uz njih, važan izvor tadašnjega europskog znanja bile su i isusovačke misije kao i putovanja umjetnika, pa čak i prvih turista. Riječ je o putnicima koji su često dokumentirali znanja u vidu putopisa koji su imali pregledno-opisni karakter u cilju prezentacije cjelokupnog znanja o zemlji u kojoj se putovanje zbilo, a ta je literatura o stranome svijetu doživjela veliku popularnost u Europi toga vremena. Upravo su ta izdanja poslužila i Fischeru, koji nije putovao, kao vizualni i tekstualni predlošci za prikazivanje arhitekture tih zemalja, zbog čega su njegovi crteži posebno zanimljivi u kulturološkom smislu jer vizualno prezentiraju interes toga vremena za druge kulture, ali istovremeno i nadopunjuju tadašnje europsko znanje o njima.
Treća knjiga bavi se građevinama Arapa i Turaka kao i novih perzijskih, sijamskih, kineskih i japanskih „umjetničkih izgradnji”, odnosno „Bau=art”, kako navodi Fisher. Ovdje obećane građevine Japana nedostaju. Nedosljednost naslova i sadržaja vidljiva je i u Manuskriptu gdje, još češće, nedostaju najavljeni dijelovi. Poput Druge knjige Manuskripta koja spominje rimsku, gotičku (op. a. gotsku?) i maursku arhitekturu, Treća će obećati još i indijsku, no to nikada nije izvedeno.
____________________
[1] OLEG GRABAR, A Preliminary Note on two Eighteenth-century Representations of Mecca and Medina, u: Islamic Visual Culture, 1100–1800: Constructing the Study of Islamic Art, Volume II, Ashgate Publishing Company, Hampshire, Burlington, 2006., 261–268, 261, 263.
[2] CLARE WILLIAMSON, Safavid Persia Through the Eyes of French Travellers, u: The La Trobe Journal, 91 (2013.), 65–75, 65.
