Zapisi

Vukovar, Gradska knjižnica Vukovar, Gradski muzej Vukovar, Hrvatski dom Vukovar, 2009.

 

Škrt sam sa svojom slikom

jer ne znam

kako predstaviti sebe,

 

Možda svojim djelom, ali

to su dva lika

koje krojači sašiju.

Ipak suglasnost djelovanja mora postojati.

 

Nikako da se uklopim u sadašnjicu

kojoj je potreban čovjek ozbiljne građe

sačinjen prema uzuorku istoznačne riječi.

 

“Od običnog naslova, a i običnog mota (Descartes: Cogito, ergo sum) pa sve do manje-više neobična završetka u nizu stihova, koji to najviše jesu po formalnom ustroju – vukovarski umjetnik, poznat kao slikar, skulptor i medaljer – nudi nam bilježnicu svoje autobiografske proze, činom poezije. Jasno, riječ je više o autobiografiji uma, i duše […]

Intelektualac po duhu i obrazovanju (profesor književnosti) i Europljanin na plovnoj dunavskoj crti sve od Beča i nizvodno sve do razine vukovarskoga dunavskog nasipa, Crlenjak piše onako kako i crta. Dakle, crta riječima, koje mu onda onako kao same od sebe otkližu u ritam stiha.”

Mađer, Miroslav Slavko. Slikarevi stihovi // Vijenac, 17. lipnja 2010., br. 425

 

Izvor priloga:

• Gradska knjižnica Vukovar