U studenom 1995. imao je izložbu slika i male plastike u Muzeju Mimara u Zagrebu.
“Nije bilo moguće, naime, da sudbina Vukovara i sablasne ruševine ne potamne njegovu paletu. Kad autor nabaci te tamne boje, pa spusti nebo gotovo do zemlje, stvori nekakav oklop poput vukovarske uličice ili kućice, onda Crlenjakovu paletu doživljavamo i kao tužaljku nad Vukovarom. Ipak ima slika u kojima bljesne tu i tamo i sjećanje na radosne trenutke, a tada slikar ne žali i ne štedi jarke boje u najdojmljivijem suglasju.
Obilje kreativnih postupaka svjedoči o žarkom nemiru Crlenjakova duha, o velikom naboju iz susreta s ljudima i stvarima. Žao nam je što mu je vukovarska tragedija te naboje dovela do usijanja, ali je možda i dio sudbine Vukovara da takav Crlenjak tako toplo ljudski svjedoči istinu.”
Cvetkova, Elena. Vukovar u sjećanju : uz izložbu Branka Crlenjaka u Muzeju “mimara” // Večernji list, 27. XI. 1995., str. 12
Na izložbi s Miroslavom Slavkom Mađerom.
“Ne znam da li je itko od suvremenih hrvatskih intelektualaca s toliko ljubavi i pozornosti volio dunavske obale i lađe na rijeci, i što je važnije istaći, ostao vjeran gradu, kao rijetko tko njegova značaja i stvaralačke razine. Mnogi su voljeli svoje zavičaje tek kad su ih napustili, i zavoljeli kad su ih izgubili – a naš Crlenjak uvijek je ostajao na tim obalama i dijelio sudbinu “provincijskog umjetnika” u teškim vremenima.”
Mađer, Miroslav S. Put u dunavski atelier : uz izložbu slika Branka Crlenjaka, Muzej Mimara, studeni 1955. [!1995.] // Hrvatsko slovo, 24. XI. 1995., br. 31, str. 20
Izvor priloga:
- Privatno vlasništvo obitelji Brane Crlenjaka
