Ne sjećam se kada se u meni prvi puta javila želja da nešto izmodeliram […] Tek sam nakon poznanstva s Janešom i Despotom te bezbrojnih diskusija kod njih u ateljeu počeo shvaćati što je to zapravo skulptura.

Za vrijeme semestralnih raspusta šetajući obalom Dunava u potrazi za arheološkim ostacima otkrio sam ljepotu formi prapornog kamenja, starih vodom izjedenih panjeva, kostiju i to sve vukao kući. Beskrajno me zanosila jednostavnost i autentičnost tih formi koje je oblikovala priroda.

Crlenjak, Brane. Skulpture. Vukovar : Klub sedam umjetnosti, 1968., str. [3-4]

 

“Ono što je mladi Crlenjak dao dunavskom kamenu, odnjegovalo se u spiritualnu oblinu meke ženske putenosti, otjelovilo se u likovni znamen inspiriranih doživljaja ženskog lika. Skulptorsko obilježje ovih virtuoznh varijacija, iscrpljuje se u profinjenim stilizacijama, kojima opora koža kamena nije oduzela draž oduhovljenja, posebnost stvaralačke igre.”

Mađer, Miroslav Slavko. Likovna otkrića Brane Crlenjaka // Novosti (Vinkovci), 1. siječnja 1960, br. 1, str. 7

 

Izvor fotografija:

• Gradski muzej Vukovar