U njegovom slikarstvu i dalje traju sažeti apstraktni oblici – “korijeni grada”, ali se vraća i figuralnim oblicima, portretima i aktovima.
Priređuje nekoliko samostalnih, a sudjeluje i na skupnim izložbama.
“Nema tu ni svodova ni mostova na Vuki, ni dunavskih obala ni platana, nema ni čamaca ni zlatnih odsjaja zalazećeg sunca na vodi. Nema, a ipak je sve to tu, na tim plohama živih boja koje se isprepliću i asociraju sve ono što sami želimo na njima pronaći. […] Privilegija je umjetnika da vide i osjete život drugačije nego obični ljudi.”
Popović, D. [Duško]. Vukovarske Impresije – Zagrepčanima // Vukovarske novine, 27. IX. 1982., br. 33, str. 5
“Crlenjak kao slikar misli i izražava se bojom.
Dvojković, Zdravko. Nova ulja Brane Crlenjaka u Gradskom muzeju Vukovar // Vukovarske novine, 16. VII. 1983., br. 25, str. 8
Toliko poznajem te ulice i kuće da su one za mene izgubile urbano-arhitektonsko obilježje i transformirale se u ideju. Kritičari koji su pisali o tim slikama nazivaju ih asocijativnom lirskom apstrakcijom. Ne prihvaćam u potpurnosti takvu sintagmu, ali kada sam izdvajao riječ po riječ nisam našao neku bolju zamjenu.
Izloženi autoportret ne spada u ovaj ciklus. On je tu zbog sujete!
Crlenjak, Brane. [Predgovor] // Brane Crlenjak. Osijek, Pedagoški fakultet, 1985., str. [2]
“Ulja Brane Crlenjaka i ugodna su i kontroverzna; ona zahtijevaju i emotivan i intelektualan pristup, nenametljiva su a ipak provokativna, pejzaži su a istovremeno i nisu to […]”
Mesinger, Bogdan. Vukovarski arhipelag : uz izložbu ulja Brane Crlenjaka u Osijeku // Oko, 20. lipnja – 4. srpnja 1985., str. 25
Ciklus akvarela i akvareliranih crteža s temom: žena.
Izvor priloga:
- Gradska knjižnica Vukovar
- Gradski muzej Vukovar
