Dubrovčanin Josip Ruđer Bošković (1711.-1787.), hrvatski je matematičar, fizičar, zvjezdoznanac, filozof, diplomat i pjesnik. Najveći dio svog života proveo je u Italiji odakle je kretao na brojna putovanja diljem Europe. Član onodobnih najuglednijih znanstvenih udruga, rado viđen na kraljevskim dvorovima, Bošković u spjevu De Solis ac Lunae defectibvs libri , kao i francuskome prijevodu toga djela, s ponosom govori o svojem “slatkom i jedinome zavičaju Dubrovniku”.

Kada ga je Jean d’Alambert, u jednoj raspravi o obliku Zemlje, nazvao “talijanskim matematičarom”, Bošković mu u djelu De litterari expeditione, točnije u francuskom prijevodu toga djela, Voyage astronomique et geographique (1770.), u zabilješci na str 449-450, odgovara: “Skrećemo ovdje pozornost ponajprije na to da je naš autor Dalmatinac, i to iz Dubrovnika, a ne Talijan”.

Boškovićevo je djelo postalo dijelom svjetske znanstvene baštine, a doprinos i utjecaj na razvoj znanosti osigurali su mu mjesto među velikanima znanosti.