Dubrovnik je bio početna točka na životnom putu ovog velikog znanstvenika. Bošković je putovao diljem Europe – krajem 1758. godine krenuo je s markizom Romagnolijem na put po Italiji i Francuskoj, zatim nastavlja sam u Belgiju i Englesku, potom u Nizozemsku, onda u Carigrad, odakle se preko Bugarske, Moldavije, Poljske, Njemačke i Austrije vraća godine 1763. u Italiju, prvo u Mletke, a potom u Rim.

U listopadu 1773. Bošković odlazi u Pariz, gdje već 9. prosinca prima francusko državljanstvo.

Krajem rujan 1782. dolazi u Pesciu, a početkom travnja sljedeće godine odlazi u Ripoli pokraj Firenze, potom u svibnju stiže u Bassano.

Na putovanje u Carigrad Bošković je krenuo po preporuci Kraljevskog društva (Royal Society) u Londonu kako bi ondje, 5. lipnja 1761. promatrao prolazak Venere ispred Sunca. 24. svibnja godine 1762. krenuo je iz Carigrada u Poljsku što je i opisao u svojem dnevniku na talijanskome jeziku Giornale di un viaggio da Constantinopoli in Polonia.

Tijekom svojih studijskih boravaka u Beču, Londonu, Milanu, Parizu, Rimu i Varšavi, Bošković je zastupao Dubrovnik u važnim diplomatskim poslovima o čemu svjedoče dopisi što se čuvaju u Dubrovačkom arhivu.

Literatura o Ruđeru Boškoviću u diplomaciji:
Špoljarić, Stjepan. Ruđer Bošković : u službi diplomacije Dubrovačke Republike = in the Diplomatic Service of Dubrovnic Republic. Zagreb : Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske, 2011.

Bošković nije uspio otputovati u slijev Amazone (1750.) radi razgraničenja portugalskog i španjolskog kraljevstva te u Kaliforniju kako bi tamo 3. srpnja 1769. promatrao prolaz Venere ispred Sunca. Prema: Martinović, I. Ruđer Bošković ponovo u rodnom Dubrovniku, str. 28.