Moji roditelji učiniše sve za moj odgoj. Bio sam na gimnaziji, učio sam francuski i violončelo, ali sam bio poznatiji kao zagrebački fakin i „frihtao“ no kao prilježno đače. Mnogo sam suza, roditeljskih suza prolio, pa smatram najvećom srećom što nađoh iza duga izbivanja na životu Augusta i Mariju, moju majku i oca.
Izvor: Matošev tekst Nedovršena autobiografija. Sabrana djela Antuna Gustava Matoša : (1873-1914-1973). Sv. 5 : Pjesme. Pečalba. Uredio Dragutin Tadijanović. Zagreb : Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti : Liber : Mladost, 1973., str. 289.

U gimnaziji se strašno razočarao. A kako i ne bi? U sedmom razredu gimnazije dobio je u prvom poljeću odlično iz logike, a u drugom poljeću – treći red! Bijesan, zalupio je vratima školske sobe, i za uvijek napustio gimnhazijske klupe strašno ogorčen. Sve moje suze da se vrati u školu, nisu ništa pomogle. Da je svojim talentom otskakao od drugih, dovoljno je da spomenem da je on, nesvršeni gimnazijalac, kasnije napisao za jednog kandidata radnju za profesorski ispit, koja je bila odlično ocjenjena. Kad se jednom prilikom Milan obratio na njega u Pariz, da mu pomogne kod neke zadaće, Gustl je odnosnu temu razradio u novinskom članku za „Hrvatsko Pravo“ i potpisao brata Milana. Profesoru se stvar vanredno dopala.
Izvor: tekst Majka A. G. Matoša o svom sinu: zanimljivosti iz života velikog hrvatskog bohema. Novosti, 23. siječnja 1941., br. 23, str. 13