Antun Gustav Matoš je sintetizirao gotovo sva nastojanja hrvatske moderne. Kao pisac ponudio je književnost oslobođenu svih izvanjskih stega. Kao kritičar otvoreno je kudio svaki koncept koji bi književnosti ili umjetnosti uopće nametao kakvu ideju ili zahtijevao od nje da slijedi kakvu neumjetničku tendenciju.
Sonet Mladoj Hrvatskoj predstavlja Matošev artistički credo, njegovu Ars poetica; objavljen je u Hrvatskoj smotri, 1909.
Naš ukus samo rijedak dojam bira
I mrzi sve što sliči frazi i pozi.
Tek izabranom srcu zbori lira
I nije pjesma koju viču mnozi.
Naš stih je život koji dušu svira.
Što može reći proza, dajmo prozi,
A strofa treba magijom da dira
i bûdi u nama ono gdje su bozi.
U vijeku, kada „misli“ svaka šuša,
Mi, nimfolepti, skladno osjećajmo,
Jer cilj je svemu istančana duša.
Ljepoti čistoj himnu zapjevajmo,
Božanski Satir kad nam milost dade
Za cvjetni uskrs hrvatske Plejade!
Izvor: Kaštelan, Jure. Lirika A. G. Matoša.
