Preneseno iz časopisa Vijenac Matice hrvatske (5. travnja 2001.)

(…) Tadijanović je evocirao svoje uspomene na Križevce.

U Križevcima sam prvi put bio početkom tridesetih godina, kao student, s akademskim pjevačkim zborom »Mladost«, kojemu je dirigent bio Jakov Gotovac. I jednoga dana, imali smo koncert ovdje, u Križevcima. Bio sam bas drugi. Poslije koncerta bila je večera, u nekom križevačkom lokalu, a počasni gost naš bio je — Karlo Häusler, poznati Križevčanin, pjesnik iz Hrvatske mlade lirike, i inače poznati čovjek, Matošev prijatelj. Matoš se dopisivao s Häuslerom, i on je o Matošu napisao knjigu Uspomene na A. G. Matoša, koju je 1941. izdala Matica hrvatska, i koju meni obećava Matica hrvatska Križevci, već dvije ili tri godine, da će objaviti. Ali oni kao da to nisu rekli. Oni su to zaboravili, ili šta, nisu zaboravili: za četiri godine, kad meni bude prva stota, onda će oni izdati Häuslera.

Nažalost, jednom prigodom, prije tridesetak godina, nisam mogao doći s grupom pisaca u Križevce. Ali sam zamolio svoga tadašnjega prijatelja Gustava Krkleca da ode do gospođe Häusler, pa da je zamoli za pisma A. G. Matoša, jesu li sačuvana. Kao urednik Matoševih Sabranih djela sabirao sam Matoševu korespondenciju. Bio sam radi toga u Beogradu nekoliko puta, bio sam u Ženevi, u Parizu — sve tragom A. G. Matoša. Pa, naravno, pokušao sam naći nešto i u Križevcima, znajući da bi tu mogla biti Matoševa pisma Häusleru. Ali, na žalost, od toga nije bilo ništa. I tako su pisma svršila negdje u Križevcima. Tko od vas može, neka potraži, možda će ih naći negdje. To bi bila senzacija! — Naći Matoševa pisma u Križevcima.

Matoš je bio 1910. u Križevcima, s Häuslerom, i kad je s njime otišao pod Kalnik — sigurno fijakerom, a ne kao ja danas autom — oni su se, lijepo, malo više družili sa čašicom. Matoš je sobom nosio jednu od svojih bilježnica. Sačuvano je desetak njegovih bilježnica. Ali, jedne nema! Jer ju je zaboravio, ili izgubio pod Kalnikom. I napisao je, u drugoj, da ga je zadesila elementarna nesreća; smatrao je elementarnom nesrećom, što ju je izgubio. — I stvarno jest! I evo, ti Križevci su meni uvijek bili u glavi, kad sam god Matoša čitao — a uređivao sam ga godinama. Uvijek sam se morao sjetiti i Häuslera, i Križevaca, i Kalnika, i pisama kojih nema. A danas, zašto sam došao u Križevce? — Išao sam tragom izgubljene Matoševe bilježnice, išao sam pod Kalnik da je nađem. Al moram izjaviti, javno: Nisam je našao. Idem u Križevce — sad se nemojte ljutiti, to je radi efekta — radi Matoševe bilježnice. — Ma, nije. Svaka čast Matošu i bilježnici koje nema, ali, evo, došao sam da pohodim Maticu hrvatsku u Križevcima, a time i čitave Križevce.

Zednik, Vesna. Svi Tadijanovićevi haiku : promocija knjige Svi moji haiku Dragutina Tadijanovića u Križevcima. // Vijenac, 185(2001). citirano: 2014-03-11. Dostupno na: http://www.matica.hr/vijenac/185/Svi_Tadijanovićevi_haiku/