-
- Prkos
- Apolon, slušajući skladne zvuke
- Takmaca svoga, Marsije plesača,
Nenavidan ko Bog i kivan s bruke
Iz pizme kazni boljega svirača.
- O deblo veže umjetnice ruke
- Bezazlenoga frigijskoga vrača
- I udari ga podmuklo na muke
- Lišavajući očiju pjevača.
- I rekne smijač: — Zavidniče, Bože,
- Tiranstvo tvoje sve na svijetu može:
- Pogubiti, pa čak i ljubiti;
- No ja što mogu, Bog tek može htjeti
- Jer sve da hoće, ne može umrijeti
- I kao smrtnik sebe ubiti. —
- A. G. Matoš
R5517_0008-smanjeno
Prkos
