Sonet Mladoj Hrvatskoj predstavlja Matošev artistički credo, njegovu Ars poetica (Jure Kaštelan).

Naš ukus samo rijedak dojam bira
I mrzi sve što sliči frazi i pozi.
Tek izabranom srcu zbori lira
I nije pjesma koju viču mnozi.

Naš stih je život koji dušu svira.
Što može reći proza, dajmo prozi,
A strofa treba magijom da dira
i bûdi u nama ono gdje su bozi.

U vijeku, kada „misli“ svaka šuša,
Mi, nimfolepti, skladno osjećajmo,
Jer cilj je svemu istančana duša.

Ljepoti čistoj himnu zapjevajmo,
Božanski Satir kad nam milost dade
Za cvjetni uskrs hrvatske Plejade!

Izvor: Hrvatska smotra, 1909.