Nedostatnost prostora za čitaonice i svoje neprilike sa Sveučilišnom knjižnicom opisuje književnik A. G. Matoš:

Užasnut i kao ledenom vodom poliven, odoh u Sveučilišnu knjižnicu i uvjerih se da ni tamo – jest, ni tamo! – ne mogu raditi, jer sam, nažalost samo novinar i književnik. Šta ćemo kad ne možemo, svi biti Šufflayi! … Ukratko: Sveučilište ima knjižnicu, ali nema čitaonica gdje bi mogao raditi literat ili žurnalista. Đačka čitaonica je tako uska da nema – osobito zimi – mjesta ni za đake, a u čitaonicu profesorsku imaju pristupa samo članovi pravničkog i liječničkog društva, premda je to jedino mjesto u Zagrebu gdje bi književnik i publicista mogao naći, osim krasnih stručnih listova, nekoliko pristojnih revija …

Izvor: Mihalić, Marina. Korisnici. // Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu : 1607. – 2007. : u povodu 400. obljetnice / [fotografije Darko Čižmek, Sonja Hrelja, Sanja Vešligaj ; urednik Aleksandar Stipčević].  Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica, 2007, str. 148.