“Matoš je u Pariz stigao početkom kolovoza 1899. iz Ženeve, u visokom boemskom stilu: sa ženskim šeširom na glavi, s putovnicom brata Leona, s papučama umjesto cipela i novinama Obzor umjesto čarapa. Ženski je šešir bio uspomena na posljednju prijateljicu, brat mu je putovnicu poslao iz Pariza, kamo je iz Zagreba bio dopješačio, a papuče i novine umjesto cipela i čarapa bile su posljedica neplaćene stanarine, jer mu je gazda, sluteći što bi se moglo dogoditi, redovito skrivao cipele.”
Izvor: Oraić Tolić, Dubravka. Čitanja Matoša. Zagreb : Naklada Ljevak, 2013.

 “On nije mnogo polagao ni na vanjštinu, iako je pazio na čistoću tijela. Sjećam se, da sam mu jednom prilikom u Zagrebu dala novac da kupi novo odijelo. Trgovac je od njega zatražio adresu, da mu novo odijelo ispeglano pošalje kući. Ali Gustl je neispeglano odijelo odmah navukao, došao kući i u novom odijelu legao na divan, da čita. Upitala sam ga, gdje je ostavio staro odijelo, da ga uredim. – Odgovorio je da ga je dao prvom siromaku, koga je susreo.”

Izvor: Majka A. G. Matoša o svom sinu : zanimljivosti iz života velikog hrvatskog bohema. Novosti, 23. siječnja 1941., br. 23, str. 13.