1894.
Dezertiravši  iz vojne škole, kamo je poslan nakon neuspjeha u gimnaziji, Matoš je ostao bez domovine. Kao austrijski vojni bjegunac stigao je početkom listopada 1894. u Beograd i zadržao se sve do početka 1898. kada odlazi u Beč, München, Ženevu, a potom u Pariz. U Beograd se vratio 9. kolovoza 1904. i ostao do 2. siječnja 1908.

1895.
U Beogradu je Matoš razvio bogatu publicističku djelatnost: objavljivao je književne kritike u beogradskom tisku, a slao je tekstove i u Zagreb, uz ostalo, i prve novele. Objavio je kritičarsko “pismo iz Biograda” u broju 16(1895.) časopisa Nada kojim započinje dugogodišnja suradnja u toj reviji. U Beogradu je započeo zapisivati u bilježnice.

1896.
Od siječnja do travnja 1896. bio je namješten kao čelist u kraljevskom srpskom Narodnom pozorištu. Iste godine krsnom imenu Antun dodaje ime Gustav te 28. siječnja potpisuje prilog u časopisu Omladina imenom A. G. Matoš.
Drugujući s tamošnjim literatima, prihvatio je boemski način života, koji je njegovao kroz sva kasnija životna razdoblja.

1897.

U Biogradu, 18. novembra 1897.

1898.
Po vlastitu kazivanju, na odlazak iz Beograda odlučio se kad je objavio nepovoljnu kritiku o jednom romanu srpskoga prozaika Janka Veselinovića te time izazvao antipatiju beogradskih kulturnih krugova i ustanova.